A’MARIE girl: Ivanka Mabić Gagić

Postoje žene koje ne treba posebno predstavljati – jer ih osjetiš. U načinu na koji biraju riječi, u tišini koju njeguju jednako kao i dinamiku koju vode, u lakoći s kojom spajaju snagu i mekoću. Njihova prisutnost nije nametljiva, ali ostaje. Upravo takva je Ivanka Mabić Gagić. Njezin svijet na prvi pogled definira jasnoća – uloga izvršne direktorice hrvatske podružnice tvrtke Aleph, odgovornost, odluke, tempo koji ne ostavlja puno prostora za pauzu. No ono što Ivanku čini istinski posebnom nalazi se ispod površine tog strukturiranog svijeta. To je prostor u kojem se susreću introspekcija i ambicija, unutarnji rad i vanjski rezultati, potreba za smislom i želja za stvaranjem.

U njezinoj priči nema naglih rezova ni jednostavnih definicija – ona se gradi slojevito, kroz godine preispitivanja, rasta i tihog pomicanja prema sebi. Od faze konstantnog ‘doing’-a do svjesnog ‘being’-a, Ivanka danas utjelovljuje onu vrstu balansa kojoj sve više težimo – ne savršenstvo, nego usklađenost. Možda je upravo zato njezina povezanost s A’MARIE svijetom toliko prirodna. Jer A’MARIE žena nije samo estetika – ona je osjećaj. Suptilna, ali jasna. Senzualna, ali svoja. Uvijek u dijalogu sa sobom, ali prisutna u svijetu oko sebe. Ivanka taj osjećaj ne nosi samo kroz stil, nego kroz način na koji živi, bira i vodi.

Za početak, kako bi sebe opisala u nekoliko rečenica – privatno i poslovno?

Teško mi je definirati samu sebe. Moja se osobnost mijenjala kroz godine, rasla i preslagivala se zajedno sa mnom. Vjerujem da će onaj tko ostane do kraja ovog razgovora dobiti jasniju sliku o meni. Trenutno sam u kreativnoj fazi. Tražim prostor za izražavanje, refleksiju i bivanje. Nekada je Ivanka bila gotovo isključivo u ‘doingu' — u akciji, pokretu. Danas osjećam da se krećem prema balansu, prema svjesnijem ritmu u kojem ‘biti’ i ‘raditi’ mogu postojati zajedno.

Kao izvršna direktorica hrvatske podružnice tvrtke Aleph, vodiš dinamično i zahtjevno okruženje. Što smatraš ključnim odlukama ili momentima koji su najviše oblikovali tvoj profesionalni put?

Rekla bih da su me najviše oblikovale dvije stvari – jasna vizija i vrlo konkretna strategija kako tu viziju živjeti svaki dan. U jednom trenutku sam shvatila da nije dovoljno samo ‘raditi dobro posao’. Treba znati što to za tebe znači. Za mene se to s vremenom kristaliziralo u tri područja koja volim zvati: kvaliteta proizvoda, kultura i učinkovitost. Kvaliteta proizvoda znači da stvarno razumijemo što radimo – od samog proizvoda do vrijednosti koju donosimo klijentima. Nije poanta samo nešto prodati, nego znati zašto je to relevantno i kako donosi rezultate.

Ljudi, odnosno kultura, najvažniji su dio. Kultura se ne događa slučajno – ona je rezultat svakodnevnih odluka: kako zapošljavamo, kako dajemo feedback, koliko smo iskreni, koliko držimo standarde, ali i koliko brinemo jedni o drugima. Vjerujem da visoki rezultati i ljudskost mogu i moraju ići zajedno. A učinkovitost je disciplina. Jasni procesi, jasne odgovornosti i fokus. U dinamičnom okruženju nema prostora za nepotrebnu kompleksnost – efikasnost je zapravo poštovanje prema vremenu i energiji tima. Važno je ne prepustiti kulturu i smjer slučaju, nego ih svjesno graditi.

Tvoja uloga u tvrtki Aleph nosi veliku odgovornost — kako izgleda tvoj svakodnevni balans između intenzivnog poslovnog tempa i privatnog života, i što ti pomaže ostati fokusirana i prizemljena?

Kako vrijeme prolazi, sve više pazim na to kako trošim svoju energiju – ne samo vrijeme. Naučila sam da nije poanta u tome da sve stigneš, nego da svjesno biraš u što ulažeš energiju. Danas sam puno fokusiranija na prioritete koji imaju najveći utjecaj na business, tim i dugoročne ciljeve. Trudim se ne trošiti energiju na stvari koje mi nisu bitne ili ne nose stvarnu vrijednost. Druga stvar koja mi je jako važna su rituali. Dan volim započeti u miru – najčešće kroz meditaciju i kratko vrijeme za sebe i refleksiju. To mi pomaže da u dan uđem fokusirana, a ne reaktivna. Jednako pazim i kako zatvaram dan. Taj prijelaz iz ‘poslovnog moda’ u privatni život mi je bitan – kroz opuštanje, distancu od ekrana i vrijeme koje mi pomaže da se resetiram.

Dolazak na poziciju izvršne direktorice zasigurno nije bio linearan put — što bi izdvojila kao najvažnije lekcije koje su te dovele tu gdje si danas?

Slušanje sebe i vlastitog unutarnjeg kompasa. U svakom trenutku pokušavam biti u kontaktu s time što osjećam da je ispravan sljedeći korak – ne samo racionalno, nego i intuitivno. Drugo je povjerenje u sebe. Kako preuzimaš veće odgovornosti, tako raste i količina neizvjesnosti. U tim trenucima ključno je vjerovati da možeš donijeti odluke i nositi se s posljedicama, čak i kada nemaš sve odgovore unaprijed. Treće su ljudi i rad. Kvalitetan tim s kojim dijeliš vrijednosti čini ogromnu razliku – ništa se ne događa samostalno. Ali jednako tako, bez konkretne akcije, discipline i upornosti nema rezultata. Ideje su važne, ali tek kroz dosljedan rad postaju stvarnost.

Tvoja karijera je impresivna i vrlo dinamična. Što te danas najviše pokreće u poslu i gdje pronalaziš novu inspiraciju?

U poslu me najviše pokreću napredak i rast – osobni, timski i organizacijski. Važno mi je skladno timsko okruženje, kvalitetni i inspirativni kolege te osjećaj da zajedno stvaramo pozitivne promjene. Inspiraciju pronalazim na konferencijama, Alephovim internim regionalnim i globalnim događanjima te kroz lidere i liderice koji me intelektualno i vrijednosno izazivaju – često kroz podcaste i razgovore koji šire perspektivu i potiču na rast.

Dolaziš iz svijeta visokog tempa i odgovornosti – kako izgleda tvoj idealan ‘reset’ dan?

Idealni reset za mene je bijeg s obitelji u hotel uz more, sa spa zonom i bazenima, all inclusive konceptom i bez potrebe da se igdje mičemo – samo prisutnost, odmor i zajedničko vrijeme.

Druga verzija mog savršenog reseta je meditation ili osobni razvoj retreat – prostor tišine, introspekcije i dubokog punjenja iznutra.

Koliko ti je važno imati balans između poslovnog i privatnog života i kako ga u stvarnosti postižeš?

Potreban mi je osjećaj balansa i dojam da imam prostora za sve važne aspekte svog života. Svjesna sam da idealan balans u potpunosti ne postoji – uvijek, prema prioritetima, biramo gdje ćemo usmjeriti svoju energiju. No važno mi je znati da sam odvojila vrijeme za ono što mi je istinski bitno: za obitelj, za obitelj u Dubrovniku, za sebe i svoje osobno vrijeme, za posao, prijatelje i sve druge segmente života koji me vesele i ispunjavaju. Kada imam osjećaj da uspješno integriram sve te uloge i odgovornosti, tada se osjećam u balansu.

Velik dio tvoje priče vezan je uz osobni razvoj i svjesnost – kako je taj put počeo?

Da, taj dio me oduvijek zanimao – i zapravo je sve krenulo prilično spontano. Sjećam se da sam na zadnjoj godini fakulteta vidjela oglas za edukaciju iz Kabale. U to vrijeme nije bilo puno edukacija osobnog razvoja i bez nekog velikog plana krenula sam istraživati – najprije Kabalu, a zatim i druge škole i pristupe.

Pravi zaokret dogodio se kada sam upisala četverogodišnju školu za osobni i organizacijski razvoj, posvećenu dubinskom istraživanju sebe. Tada sam zaista krenula u ozbiljan unutarnji rad – i potpuno se zaljubila u taj unutarnji svemir, u teme svjesnosti i osobnog razvoja. I danas su to aktivnosti koje me najviše pune. U tom prostoru pronalazim smisao, radost i inspiraciju za život. To je moj izvor energije i jasnoće.

Što si o sebi naučila kroz sve edukacije i iskustva koja si prošla?

U kontekstu osobnog razvoja – prošla sam zaista svašta. Ušla sam duboko u svoja uvjerenja o sebi i drugima, u obrasce koji su me oblikovali, ali i u dijelove osobnosti koje sam godinama potiskivala. Bilo je tu svega – lijepih, oslobađajućih spoznaja, ali i onih manje ugodnih, koje su tražile hrabrost i iskrenost prema sebi.

S vremenom sam počela slagati vlastiti ‘why’. Pitanja poput: zašto baš ti roditelji, taj partner, taj profesionalni put? Što mi ogledalo mog života govori o meni? Postala mi je jasnija moja osobna priča, obrasci i uloge koje preuzimam. To je doslovno cijeli jedan unutarnji svemir – materijal za dvadeset sezona Game of Thrones ili nekoliko trilogija Gospodara prstenova.

Najvažnija lekcija koju sam naučila jest da su ljubav i poštovanje prema sebi najveći dar koji si možemo dati. Potpuno prihvaćanje sebe – svih svojih aspekata, svjetla i sjene – škola je zbog koje smo ovdje. Paralelno s tim unutarnjim putovanjem, kroz poslovne edukacije poput MBA-a naučila sam kako strukturirati business da sve funkcionira.

Postoji li neka praksa ili navika bez koje danas ne možeš?

Jutarnja kava i meditacija moj su mali dnevni ritual – vrijeme za kontakt sa sobom prije nego što krenu obaveze i dinamika dana. To je prostor tišine i poravnanja. Jednako mi je važno i vrijeme za refleksiju na kraju dana ili tjedna – zastati, pogledati što se dogodilo, što sam naučila. U tim trenucima vraćam se sebi i održavam unutarnju jasnoću.

Često se kaže da nas privatni život definira jednako kao i karijera – što tebi znači obitelj? Postoje li neki mali rituali koje posebno njegujete kao obitelj?

Obitelj je mjesto gdje se osjećam potpuno svoja – razumijemo se na nekoj dubljoj razini i svi to znamo i osjećamo, čak i bez riječi. Postoji nit koja nas povezuje, tiha, ali snažna. Za mene je to moj safe harbour – prostor sigurnosti, ljubavi i pripadanja.

Naši mali rituali su jednostavni, ali dragocjeni. Veliki smo filmofili – obožavamo filmove i serije, posebno sci-fi i futurističke teme. Zajedno čitamo knjige, putujemo, igramo karte i board igre. Smijemo se, svađamo i učimo jedni od drugih. To su trenuci koji me pune i podsjećaju što je u životu zaista važno.

Dugogodišnja si A’MARIE djevojka – sjećaš li se svog prvog komada i što te tada privuklo brendu?

Sjećam se osjećaja senzualnosti koji se tada budio u meni, dok sam otkrivala A’MARIE komade koji su na neki način savršeno pogađali taj feminine izraz – senzualan, a istovremeno strukturiran i skulpturalan. Sjećam se mirisa, tekstura i predivnih tkanina. Iako se samog komada danas manje sjećam – mislim da je bila crna ljetna haljina – puno snažnije pamtim osjećaj koji se budio u meni: kombinaciju elegancije, senzualnosti i bezvremenosti.

Kako bi opisala A’MARIE filozofiju i zašto ti je bliska?

Senzualno, feminine, a istovremeno strukturirano – s bezvremenskom elegancijom i komadima koji se mogu nositi cijeli život, u različitim prilikama. Cijela filozofija brenda dosljedno je prenesena kroz sve dodirne točke – od prostora dućana, preko predivnih materijala, do mirisa i ukupnog doživljaja. Bliska mi je jer komunicira ono što i meni osobno odgovara: profinjenost i jednostavnost, uz istovremenu prisutnost feminine i masculine aspekta. Sve je u svojoj suštini timeless – bezvremensko. Volim kada kupim nekoliko komada godišnje, ali znam da će me pratiti dugo, često i cijeli život. Taj pristup mi je važan jer govori o kvaliteti, a ne o količini.

Imaš li svoj ‘signature’ A’MARIE komad ili kombinaciju u kojoj se uvijek osjećaš kao najbolja verzija sebe?

Često, kada nosim A’MARIE komade, ljudi me pitaju gdje sam ih kupila. Ono što mi se posebno sviđa kod brenda je mogućnost custom pristupa – da se komad može prilagoditi meni, mom tijelu i mom osjećaju. Jako volim suknje do poda – u njima se osjećam izrazito feminine i elegantno. Imam jednu crnu A’MARIE suknju i top koji su mi posebno dragi; to su komadi u kojima se osjećam potpuno ‘ja’. Suknja je prilagođena da bude duga, što mi je bilo posebno važno.

Jednostavni su na prvi pogled, ali ta jednostavnost nosi složenost – dublju priču i promišljenost koju je teško odmah verbalizirati, ali se jasno osjeti.

Zimska kožna jakna iz jedne od posljednjih kolekcija za mene je također ‘to sam ja’ komad. A ljetne basic varijante imam gotovo u svim bojama – nevjerojatno su udobne, a istovremeno chic i nosive u svakoj prilici.

Što ti je najviše zapelo za oko iz aktualne ponude i kako bi taj komad kombinirala?

Sienna Cognac haljina je predivna – jednostavno ‘to je to’. To je komad koji možeš nositi u svim prilikama: na posao, ležerno tijekom dana ili navečer. Ta nosivost kroz različite kontekste mi je jako važna. Naušnice su također predivne – imaju istu estetiku profinjenosti i jednostavnosti. Eran haljine su mi jednako posebne; sve su zaista prekrasne, a ja sam odabrala sivu.

Kako bi opisala svoj stil danas? Koliko se promijenio kroz godine?

Moj stil danas bih opisala kao timeless minimalizam – feminine, ali s jasnom strukturom, oštrinom i čistim linijama. Volim jednostavne komade koji imaju dubinu – u kroju, materijalu i osjećaju koji nose. Važna mi je elegancija koja nije glasna, nego prisutna, profinjena i prirodna. Odijevanje doživljavam kao ekstenziju sebe – prostor za izražavanje i kreativnost. Kroz godine se stil mijenjao, ali više u smislu sazrijevanja nego radikalnih promjena.

Danas je puno svjesniji i selektivniji – manje komada, ali bolje odabranih. Više znam što mi pristaje, u čemu se osjećam kao ja i što ima dugoročnu vrijednost.

Kako izgleda tvoja beauty rutina? Voliš li male rituale njege?

Pokušavam biti dosljedna svojoj beauty rutini jer sam svjesna koliko je briga o sebi važna – osobito kako godine prolaze. Nekad sam bila puno opuštenija po tom pitanju; mladost podnosi gotovo sve. Danas prvenstveno brinem o svojoj koži i kosi. I dalje ne radim ozbiljnije tretmane ni zahvate. Vjerna sam jednostavnom, ali dosljednom pristupu – rutinama koje podržavaju prirodan i zdrav izgled.

Prošle godine, kada mi je pao imunitet, prestala sam vježbati. Znam da je to navika kojoj se trebam vratiti – osjećam da mi tijelo traži pokret i snagu.

Što za tebe znači ‘osjećati se dobro u vlastitoj koži’?

Prihvaćati i voljeti sebe.

Voljeti svoj život – gdje si, što jesi i kamo ideš.

Voljeti svoju priču, sa svim njezinim poglavljima.

Izražavati sebe i svoju istinu u svim aspektima života.

Postoji li neki umjetnik, prostor ili stil kojem se uvijek vraćaš?

Umjetnici kojima se uvijek vraćam su David Lynch i H. R. Giger. U njihovom radu postoji nešto tamno, ali istovremeno izrazito osobno i autentično. Ne bježe od sjene, nego kroz nju stvaraju. Njihov rad probija konvencije i ulazi u nešto dublje, sirovije i iskrenije. Uvijek se vraćam i Dubrovniku. Bijelina kamena i svjetlost koja ga obasjava uvijek me iznova oduševe. To je za mene svojevrsna meditacija kroz ljepotu. Možda sam subjektivna jer sam tamo rođena, ali Dubrovnik za mene ima i jednu dublju razinu mira – nešto što se ne objašnjava, nego se osjeti.

Kakvu glazbu slušaš – što te opušta, a što motivira?

Najviše volim filmsku glazbu, poput one koju stvara Hans Zimmer. Volim kada kroz glazbu mogu proživjeti emocije i unutarnje scenarije – i u tijelu i u mislima. Takva glazba me motivira i pokreće. U posljednje vrijeme sve više slušam ambijentalnu i minimalističku glazbu jer mi daje prostor, tišinu i dubinu – ona me najviše opušta.

Što za tebe danas znači biti žena koja vodi – i sebe i druge?

Voditi sebe za mene znači živjeti u skladu sa sobom – biti u kontaktu sa svojim granicama, željama, potrebama i intuicijom. Kada je to prisutno, vođenje drugih postaje prirodnije. No prije toga dolazi kapacitet da budeš sa sobom – posebno kad nije ugodno. Iz tog mjesta liderstvo više nije upravljanje ljudima, nego stvaranje prostora – prostora u kojem ljudi mogu rasti, misliti i preuzeti odgovornost, znajući da su viđeni i podržani.

Što te trenutno najviše veseli – onako iskreno, svakodnevno?

Počela sam pisati poeziju i sve više mi znači taj prostor u kojem mogu biti potpuno svoja. Pokušavam svaki dan odvojiti trenutak za to stanje – mirnije, dublje i iskrenije – i iz njega se izraziti. U tome zaista uživam.